KONAVLE POVIJESNO



française italiano english hrvatski



Konavle je prostor na kojem brojne tragove života pronalazimo još od prapovijesti. Krajolikom i danas dominiraju ilirske gomile, a veliki je broj prapovjesnih gradinskih lokaliteta koji svjedoče o kontinuitetu života na ovom prostoru od brončanog doba.

U antičko vrijeme Konavle funkcioniraju kao ager rimske kolonije Epidaura (današnji Cavtat). Poznate su povijesne činjenice o statusu onodobne rimske kolonije, o akveduktu kojim se grad opskrbljivao vodom iz dvadesetak kilometara udaljenog izvora u Vodovađi i villama rusticama koje su postojale duž kanala vodovoda.

Epidaur je razrušen u 7. stoljeću, a njegovi su izbjegli stanovnici nešto zapadnije osnovali novi grad iz kojeg se razvija današnji Dubrovnik. Konavle se nakon pada Epidaura nalaze pod raznim gospodarima. Materijalni ostaci iz srednjovjekovnog razdoblja nisu rijetkost. O starohrvatskom tipu gradnje svjedoči crkva Sv. Dimitrija u Gabrilima i ostaci crkve Sv. Mihajla na nenaseljenom otoku Mrkanu pred Cavtatom. Brojna su kasnosrednjovjekovna groblja, stećci, kameni monoliti u obliku ploča i sanduka, od kojih su neki ukrašeni ornamentalnim i figuralnim motivima.

Dolaskom pod vlast Dubrovačke Republike 1419. i 1426. godine, povijesne prilike na ovom prostoru se smiruju. Ponavljajući ustaljeni postupak uspostave vlasti na novostečenom teritoriju, Dubrovčani su izgradili centre uprave, Knežev dvor u Pridvorju i Cavtatu, i uz njih franjevačke samostane, utvrdili su zidinama Cavtat i Molunat te proširili tvrđavu Soko u Dunavama. Gradi se i velik broj ljetnikovaca u Cavtatu i ladanjsko-gospodarskih objekata, središta vlastelinskih posjeda, u Konavlima. Dubrovačka vlast trajala je do 1806. godine, do pada Republike, nakon čega su Konavle popaljene i opustošene. Oštećen je velik broj konavoskih kuća, vlastelinskih objekata i crkava.

Nakon kratkotrajne francuske vladavine, dolazak pod upravu Austro-ugarske monarhije i gradnja uskotračne željezničke trase (dionica Donja Glavska, Bosna i Hercegovina – Zelenika, Crna Gora) označile su svojevrsni prosperitet Konavala. Pruga je imala gospodarsko - trgovački značaj i omogućila je lakši transport poljoprivrednih proizvoda iz plodne konavoske doline u unutrašnjost. Pruga je bila u funkciji od 1901. do 1968. godine kada je ukinuta zbog nemogućnosti prilagodbe novim prometnim zahtjevima. Iako mjestimično oštećena, nekadašnja trasa željeznice, sa sistemom tunela, željezničkih postaja, pogona za opskrbu vodom i skladišta, jedno je od najvrednijih građevinskih ostvarenja novijeg doba u Konavlima.

Potres 1979. godine i Domovinski rat 1991. godine značili su nove udarce za prostor Konavala. U potresu su oštećene brojne profane i sakralne građevine, a u posljednjem ratu Konavle su doživjele jednaku sudbinu kao 1806. godine. Spaljene kuće su obnovljene, no nažalost nepovratno su izgubljeni drveni podovi, prozorske škure, prostrane sale i veliki dio pokretne etnološke baštine (namještaj, narodne nošnje, stare fotografije, oružje, alati...).

(korišteni su podaci iz tekstova H. Puhare i L. Vuković, dokumentacija Muzeja i galerija Konavala Cavtat)